Prokletstvo

Mjeseče moj...
Što li ti sve vidiš.
 
Zvijezdo moja...
Što li ti sve čuješ.
 
Nebo moje...
Što li ti sve skrivi.
 
Ne znam kome i što nažao učiniste,
Pa bijaste tako kažnjeni.
Vidjeste vi svašta...
I zločine i krv i optuživanja i zavist...
Mnogi se pozivaše na Svevišnjeg,
A i oni sami učiniše zlodjela.
Mnogi mišljahu da je Svevišnji na njihovoj strani,
A ustvari nikad ne shvatiše da ta strana nikad nije,
Niti će postojati.
Poznato je da ne postoji čovjek koji se ne divi njihovoj ljepoti.
Ona odzvanja u miru.
Neuporediva je s bilo čim na svijetu ovom.
I baš koliko su božanstveni, toliko su i ukleti.
I ti, divna moja Zvijezdo.
I ti, strastveni moj Mjeseče.
I ti, carsko moje Nebo.

Kristina Lazić, IV.a